Pet godina smo bili poznanici koji se tek povremeno viđaju. Zemljaci. 🙂 Luka kojoj se poslije svake bure vratiš. On je muškarac od kojeg nikada ništa nisam tražila, a sve sam dobila. I tako u nedogled, bezrezervno. Vrijeme je prolazilo, emocije su se rađale. Nisam ostala ravnodušna na vrijeme koje mi je uvijek velikodušno poklanjao i dobrotu kojom me obasipao. Sada smo više od poznanika.
Prošlo je već pola godine kako je naizgled sve isto, ali ništa isto nije. On, za kojeg sigurno znam da nikada nije ni pomislio da me rastuži, sada me čini takvom jer pojma nemam o tome šta on osjeća. Priznajem da sam kukavica što nemam hrabrosti da otvoreno porazgovaram sa njim o emocijama koje me muče, ali kada je on u pitanju strah od gubitka me parališe.
0 komentari:
Objavi komentar