U 21.godini,počela sam kao student da radim kao dadilja, jednom čoveku koji je na žalost postao udovac. Počela sam da čuvam njegovog sina kada je imao svega tri mesesa. Bebi sam nekako odgovarala, prepoznavala je moj glas, vezivao se za mene. I sve više sam provodila vremena sa njima. Zaljubim se u tog čoveka, čak mi bude i prvi sa kojim sam spavala. Nakon faxa mi smo se venčali.
Njegov sin me zove majkom i ja živim za njega. Medjutim, nakon 9god, dogodi se nesreća i ja postanem udovica. Bila sam neosporni staratelj, a ni moj sin nije želeo da se odvoji od mene (ja nisam htela decu zbog njega). Ja radim u Rusiji kao inženjer, sin je naravno krenuo sa mnom. Ali njegovi baka i deka mene pljuju i svašta trpim. A ja živim i stvaram za njihovo unuče i on ima SVE.
0 komentari:
Objavi komentar